Prekrojiti povijest po svaku cijenu! To je bila i ostala zadaća ministara iz reda bošnjačkog naroda u oblasti braniteljeske populacije. Nije važno iz koje stranke dolaze, SDA ili SDP-a, važno je Armiju BiH prikazati u najboljem, a HVO u najgorem svjetlu, i tako iskrivljene činjenice upisati u povijesne knjige, za naraštaje koji tek dolaze. Najbolja potvrda ovoj tezi je najnoviji potez nelegalnog ministra za pitanja branitelja u Federaciji BiH SDP-ovca Zukana Heleza koji je u tjednu iza nas krenuo u konačni obračun s hrvatskim logorašima. Prema odluci koju je nadavno izdao, Helez je odlučio promijiti status za oko 80 hrvatskih logoraša koji su tužili Federaciju BiH, odnosno potpuno negirati činjenicu da su ti ljudi ikad bili zatočenici bilo kakvih logora, a kamoli Armije BiH. Isto je pokušao učiniti i njegov prethodnik Zahid Crnkić. Njemu to nije uspjeho, a hoće li Helezu vidjet ćemo!

Zašto Helez toliko mrzi hrvatske logoraše? To je svakako pitanje kojim bi se trebalo temeljito pozabaviti. Ponajprije, razlog takve mržnje vjerojatno je u činjenici da je upravo Helez rodom iz Bugojna, srednjobosanskog grada u kojemu je Armija BiH u logorima najgore vrste držala oko dvije tisuće hrvatskih zatočenika. U kakvim su uvjetima živjeli, znaju oni koji su preživjeli torture bugojanskih logora, a šira javnost o njima ponešto doznaje tek u posljednje vrijeme, pokretanjem nekoliko procesa protiv odgovornih za zločine nad Hrvatima u Bugojnu u proteklome ratu. Udružen zločinački plan kvalifikacija je koju je Tužiteljstvo BiH prvi put upotrijebilo za Armiju BiH upravo na suđenjima za zločine počinjene u Bugojnu, nad Hrvatima, ali i Srbima. „Normalan ljudski um ne može pojmiti ono što su preživjeli zatočenici logora Armije BiH u Bugojnu“, jedan je od opisa mučenja koje su proživljavali hrvatski logoraši. Mnogi od njih nisu ni preživjeli, podlegli su od svakodnevnih premlaćivanja, izgladnjivanja, prisilnih vađenja krvi i odvođenja na prve crte obrane gdje su služili kao živi štit. O nasilno odvedenim logorašima za čijim se posmrtnim ostacima do danas traga suvišno je i govoriti.

Za kakve monstruozne zločinačke pothvate je Armije BiH bila sposobna najbolje potvrđuje podatak da su kosti nestalih i ubijenih paljene više puta kako bi se prikrili tragovi zločina. A zločin počinjen nad hrvatskim zatočenicima logora Armije BiH ne zastarjeva. On će kad tad izaći na vidjelo kao što bi na vidjelo trebala izaći i sramna skoro pa isto tako monstruozna politika koju provodi Zukan Helez. A ona se ne razlikuje skoro nimalo od one koju je u ratu provodio Dževad Mlaćo. Mlaćo je osmislio i proveo udružen zločinački plan etničkog čišćenja Bugojna, a Helez ga nastoji prikriti.

I na kraju, u Bugojnu, Zenici ali i Silosu, Jablanici te drugim mjestima središnje Bosne i Hercegovine bilo je logora Armije BiH. U njima su bili zatočeni Hrvati i Srbi i to je činjenica koju nitko ne bi smio dovoditi u pitanje. Kao što je i činjenica da ih Helez isto i kao i njegov prethodnik Zahid Crnkić po svaku cijenu nastoji negirati. Hoće li u tomu i uspjeti najvećim dijelom ovisi o čelnicima Udruga koje okupljaju stradalnike Domovinskog rata, a većina ih je, mora se to priznati, poprilično uspavana. Njihov im je osobni status, barem većini, očito puno važniji od povijesti koja će, bude li pisana po Helezu, pogaziti sve žrtve i stradanja hrvatskih logoraša!

Komentiraj