„Sve su to predmeti s ovog područja koji su nekad imali i svoju upotrebnu vrijednost“, kaže vlasnik zbirke od preko 50 eksponata. Među njima su i željezna ploča na kojoj se nekad pralo rublje, perilica koja se nikad nije kvarila, kažu u šali kreševski kovači, već spomenuta ploča za pisanje, cveke za vojničke čizme i cipele te još mnogo drugih različitih predmeta koje su kovali kreševski kovači.

Većina kovačnica danas je utihnula. Stari kovači rade tek ponešto, koliko im drugi traže, a mladih nema jer volje za izučavanjem ovog zanata među mladim Kreševljacima nema.

„Ja sam kovač vež 40 godina. Znanje kao i opremu iz kovačnice naslijedio sam od oca. Ovo je lijep i zanimljiv posao i ja ne mogu zamisliti da bih mogao raditi nešto drugo“, kaže Ivan Ivičević iz naselja Polje. Ivanu dodaje kako mu nije jasno zašto mladi ne žele učiti ovaj zanat od kojeg se nekad moglo lijepo živjeti. Danas bi mogao poslužiti za dodatnu zaradu, ali mladi Kreševa nisu ni za to zainteresirani. „Kad mi umremo, neće više biti ni kovača u Kreševu, a to je šteta. Naše će kovačnice u muzej“, kaže Ivan Ivičević. Iz čiste ljubavi prema poslu, Ivan je iskovao sjekiru tešku 46 kilograma, 20 puta težu od uobičajene. Ponosno nam ju je pokazao, nadajući se ipak da će se naći netko koga bi, kao što je otac njega, poučio tajnama zanata starih kreševskih kovača. Posljednji je trenutak da se ovaj zanat spasi od izumiranja.

A.P. Artinfo­

Komentiraj