Županijski sud u Novom Travniku osudio je ovih dana Josipa Marića, bivšeg zapovjednika policije i dozapovjednika Sigurnosno-informativne službe (SIS) Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Kiseljak, na zatvorsku kaznu u trajanju od godinu dana.
Županijski sud u Novom Travniku osudio je ovih dana Josipa Marića, bivšeg zapovjednika policije i dozapovjednika Sigurnosno-informativne službe (SIS) Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Kiseljak, na zatvorsku kaznu u trajanju od godinu dana.
Marić je proglašen krivim da je u ljeto 1993. godine sudjelovao u protjerivanju Bošnjaka iz Kiseljaka, naselja Gromljak i Han Ploča, psihičkom i fizičkom zlostavljanju, kao i za prisvajanje imovine. Oslobođen je dijela optužbe koji se odnosi na počinjenje ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika.
Još je ovo jedna u nizu presuda koje su pred domaćim i međunarodnim pravosuđem izrečene protiv pripadnika HVO iz Kiseljaka zbog zločina nad Bošnjacima. Pred Sudom u Haagu kao i domaćim pravosuđem dosad je ukupno sedam pripadnika HVO iz Kiseljaka osuđeno na ukupno 61,5 godinu zatvora. Osim toga, vodi se na desetine istraga protiv zapovjednika i pripadnika kiseljačkog HVO-a, a samo je pitanje dana kada će neka od njih rezultirati spektakularnim uhićenjem i podizanjem optužnice te u konačnici osuđujućom presudom. I tako Bošnjaci nastavljaju pričati svoju stranu priče o ratu u Lepeničkoj dolini, jednostranu priču koja s istinom kao takva nema nikakve veze.
Mogu to raditi jer s druge strane uglavnom vlada zavjet šutnje, zavjet kojeg ni posljednja presuda za ratne zločine nad Bošnjacima u Kiseljaku nije prekinula. Niti jedne reakcije Udruga proisteklih iz Domovinskog rata na presudu Josipu Mariću još nema , iako Udruge na raspolaganju imaju neoborive argumente pomoću kojih mogu ispričati i drugu stranu priče, onu o stradanju Hrvata u Kiseljaku i Lepeničkoj dolini.
Za reakciju im je potrebna samo dobra volja koje očito nema. Dovoljno je, za početak, da pogledaju kroz prozor iz prostorija svojih Udruga. Pogled će im past na Spomenik poginulim hrvatskim braniteljima na kojemu su ispisana 424 imena. Imena su to ljudi koji su živote dali braneći svoj narod od daleko brojnije i bolje naoružane Armije BiH. Svojom žrtvom oni su spriječili da Kiseljak doživi sudbinu Srebrenice jer upravo je Lepenička dolina bila mjesto gdje bi bilo lako naseliti iz istočne Bosne prograne Bošnjake. Čak idealno! Ali Kiseljak je u ratu opstao! U miru svakog dana pišu se nove optužnice protiv pripadnika HVO-a, osuđuje ih se i tako im se nameće epitet zločinake vojske.
A Udruge proistekle iz Domovinskog rata i dalje šute. Tek sporadične reakcije kad su ugrožena njihova prava. Sporadične i nedovoljne jer osim šutnje zbog presuda pripadnicima HVO, ništa ne čine kako bi tražile i inicirale procese i protiv pripadnika Armije BiH. Svoj smisao postojanja Udruge vide samo u zaštiti osobnih prava svojih članova koja jesu važna ali ne i najvažnija. Puno je važnije boriti se za istinu koja nikako ne može biti jednostrana. Zahvaljujući zavjetu šutnje, istina o stradanju Hrvata u Kiseljaku ne zna se do danas ni u Sarajevu ni u Zagrebu. Sudeći prema izostanku reakcije na posljednju presudu za progon Bošnjaka u Kiseljaku, neće se ni saznati. Zavjet šutnje očito se nastavlja. Nova uhićenja i presude pripadnicima HVO iz Kiseljaka samo su pitanje dana...
artinfo.ba
